IRONMAN 70.3 BUDAPEST         22 August 2015


Budimpešta,novi half,nova priča :-)
Nakon Austrije nisam dugo razmišljao o novoj utrci.Odabir je pao na Budimpeštu,iz više razloga,Budimpešta je stvarno blizu Zagreba,Ironman federacija,prekrasan grad i ono što sam tražio ravna staza.Osjećao sam da imam vrijeme ispod 5 sati na halfu i ova utrka mi se činila savršenom za spuštanje vremena i dizanje samopouzdanja.U međuvremenu poćeo sam raditi sa Dejanom Patrčevićem koji je u moje treninge uveo znantne novosti,ozljeda je već bila stvar prošlosti i mogao sam se opušteno koncetrirati na treninge i njegov stil rada,polako smo se navikli jedan na drugoga i to je rezultiralo sada mogu reći jako dobrom utrkom u Budipešti.
Prije samog odabira utrke upotijebio sam joker zovi :-) i opet za savjet upitao Josip M.Živković,ako vas zanima profil staze,i informacije o utrci zovite živca.Čovjek je bio na svim zvučnijim utrkama iz Ironman federacije i svaku ima u malom prstu i ako vam netko može ponuditi savjete o samoj utrci može živac.
Tako sam i ja prikupio neke važne informacije i pun samopouzdanja odabrao jedan od najljepših gradova svijeta.Budimpeštu sam posjetio zadnji puta turistički prije nekih 10 godina.Pnovnim dolaskom u grad ostao sam iznenađen još jednom koliko je ovaj grad prekrasan ali i koliko promjene je doživio ulaskom u EU.
Nažalost Budimpešta je danas jako prljav grad,prepun smeća na svakom koraku,u razgovoru sa ono malo Mađara koji pričaju loši Engleski jezik žale se na veliki broj kriminala.krađa,i Rumunjskih doseljenika.Ceste su im preplavili kombiji sa zatamljenim staklima rumunjskih registracija i čudnih likova koji ta vozila voze.Policijske sirene se gotovo ni ne gase i jedino što je prekrasno od Budimpešte je arhitektura.Nažalost u samoj blizini tranzicije triatloncima iz Slovačke je provaljeno u automobil i nakon utrke sam jedva čekao vrijeme kad ću napustiti Mađarsku.Za one koji misle da je u Hrvatskoj loše,ljudi varate se !
Jutro utrke,moj val počinje u 10.05,gotovo da se možete naspavati ako vas ne mući trema.Za razliku od st.Poltena gdje smo već bili budni u 4 ujutro kasni start mi je dozvolio da se naspavam koliko sam mogao.
Lagani doručak,i dolazak u tranziciju,provjera opreme i lagano navlačenje neopren odijela.Odlazak na wc nekoliko puta je standardni proces svakog triatlonca :-) nakon toga osjećao sam se spremnim za start.
Ovaj put sam odlučio krenuti jače na plivanju,nisam bio u prvom redu ali nisam se libio gurnuti u gužvu po savjetu trenera,kaže bit ćeš brži i bio sam.Start se bližio,srce je zalupalo brže od uobičajenog i  na znak topa bacio sam se u tkz veš mašinu.Plivači oko mene su me "pogurnuli" nekom sam se ja zakeljio na noge,ako vas to mući bez brige i meni su stalno bili na nogama :-) i borio se za poziciju do prve bove.Nakon tih nekoliko 300 metara već se stvorila zmija i plivalo se u manjim grupama bez potapljanja.Pliva se u jednom rukavcu Dunava,jedan krug u kojem neznate jeli Dunav crn ili smeđ,uglavnom ne vidite ni prst ispod vode i za one koji se žale da je Bedekovčina ili Jarun zagađen vani se nitko ne žali makar se pliva u prljavim kaljužama.
Zadnjih 250 m sam ostao sam jer je sam se naivno izdvojio iz grupe misleći da ću tako dobiti na vremenu ali sam se nakon izdvajanja samo umorio...vrijeme plivanja 31 minutu ,bio sam zadovoljan i trčao sam u tranziciju skinuti neopren odijelo.
U tranziciji sam se malo mučio jer nisam odmah prepoznao red u kojem sam ostavio bicikl,nakon malo lutanja krenuo je dio u kojem sam sa Dejanom u ovo kratko vrijeme napravio najveći napredak.Voze se dva kruga odlične,atraktivne staze.Vozi se uz Dunav,kroz centar grada,na Budim,preko mostova,kroz tunel i ovo je stvarno prekrasna staza,pravi užitak vožnje.Najbitnije i brza.Ovdje nisam vidio draftanje i to me začudilo jer bi takav stil očekivao prije u Mađarskoj nego u Austriji,kriva predrasuda ali i ugodno iznenađenje.Osječao sam se jako na biciklu,moćno,okretao sam po osječaju bez gledanja na garmin i oni kilometri koje sam radio preko ljeta su došli do izražaja.Bio sam brz i da nisam napravio grešku te promašio jedan dio staze vrijeme bicikla bi bilo ispod 2.30... ovako je bilo 2.33 ....vrijeme je bilo idealno,namjerno ne spominjem vjetar jer je puhao svima a ne samo meni i zato ponavljam vrijeme je bilo idealno za vožnju.
Dolaskom u tranziciju koja je bila brza krećem na trčanje a sat na garminu pokazuje 3 sata i 8 min!
Plan je bio ići ispod 5 sati i vrijeme koje sam ciljao je bilo 4.45,činilo mi se savršenim sa dobrim trčanjem ići i bolje od toga ali vraga.....opet moja najdraža disciplina hodanje:-) nakon prvih grčeva u nogama umjesto da sam nastavio trčati i čekati vrijeme kad će bol proći ja sam opet stao na okrepama i častio se red bullom,pa colom ,pa vodom a vrijeme je teklo i teklo...
Sve više sam gledao na sat a manje sam se koncetrirao na samu utrku,opet su mi prolazile crne misli po glavi i mislio sam da neće ići ispod 5 sati,bilo mi je bitno da završim.Trčalo se 4 kruga ravne staze idealne za dobar rezultat ali nije išlo.Trčao sam samo na dijelovima na kojim je uz stazu bilo puno publike da barem tamo ne hodam,u jednom trenutku me u hodu za ruku povukao jedan triatlonac i na engleskom rekao ajde,trći,nema stajanja,izdrži :-) nešto što je kod nas na natjecanjima gotovo nemoguće za doživjeti.Taj duh i zajedništvo,sportski fair play...
konačno sam se dovukao do cilja a ukupno vrijeme 4.51 :-) ipak ispod 5 sati,zadovoljan ali i onaj osječaj da sam mogao bolje.Volio bih i 2016 nastupiti na ovoj stazi da vidim koliko mogu ići sa jednom godinom iskustva i treninga više.Sve u svemu jako lijepa utrka,preporučam svima koji vole duge distance,organizacija kao i na svakoj Ironman utrci savršena i sigurno ćete ovdje biti zadovoljni utrkom a i bit ćete brzi jer to ovaj profil staze dozvoljava.Ja se okrećem novim utrkama,izazovima,imam kvalitetnog trenera koji zna šta radi i koji ima iskustva,smiren sam i koncetriran na sljedeće sportske izazove koji su ispred mene.Čeka me puno treniranja,puno znoja i puno km...Iako nam je nekad sve to naporno i fizički i psihički,uz posao odvajati svo slobodno vrijeme za triatlon da to ne volimo nebi to ni radili :-) Triatlon je veliko zadovoljstvo i brzo postanete ovisni o njemu,pru

žit će vam najljepše trenutke života i zato ako se još dvoumite nemojte.Počnite trenirati,to nije sport za nadljude nego samo za one koji vole puno raditi i puno se odricati,za ono što volite to nije nikad teško.Do sljedeće utrke sve vas pozdravljam
Miro

IRONMAN ST.POLTEN  70.3        17.MAY 2015


Eto nakon dužeg razmišljanja odlučio sam se i ja upustiti u blogovske vode :-) razlog tome je  potreba da podijelim svoja iskustva sa utrka sa kolegama sportašima prije svega triatloncima,da ne ponavljate moje greške sa utrka,da i ja vama podijelim koji savjet iz svojeg iskustva i treninga a i opčenito mislim da je previše "negativnosti" u HR triatlonu,nikome neće štetiti malo zajedništva i pozitivne atmosfere pa makar to bilo i virtualno.Kada bi svi imali malo više fleksibilnosti i smanjili ego u ovom sportu sigurno bi nam svima bilo bolje,i ovaj prekrasni sport bi bio na višim granama.Ovakve utrke se nebi svodile na pojedinačne avanture nego bi i age group sportaši kako i oni profesionalni imali obostranu korist a to je težnja ka što boljim rezultatima i imiđu sporta,no što je tu je....
Nakon 4 godine pomalo lutanja u triatlonu i moje neodlučnosti konačno sam se odlučio prebaciti samo na utrke duge distance.Prošle godine nakon lokalne gradske utrke triatlona u Beču koja je bila nažalost zbog vremena pretvorena u neki čudni duatlon 5/70/20,odlučio sam konačno da je to ono što mi je najzanimljivije u triatlonu,iako sam tamo po mojoj procjeni ostvario dobar rezultat (ukupno 33 u M35 kategoriji 8 sa vremenom 3:45:22 ) izostao je onaj kompletni osjećaj jer je to ipak bio duatlon.Distance su bile skraćene,bez plivanja i to nije bilo to...Zato sam pomalo nestrpljivo odabrao prvu utrku halfironman u Austriji st .Polten 2015.
Ta nestrpljivost me koštala što malo boljeg rezultata ali i dobio sam jedno veliko iskustvo kako birati sljedeće utrke.Najveća greška je rani termin te utrke,ako vas pogodi duga zima i loše vrijeme do svibnja teško je nakupiti kvalitetnu kilometražu na biciklu pogotovo za taj profil bic staze koja je dosta zahtjevna.Nije to Nica,ni Embrunman ali ima svoje zahtjevnosti,dva uspona,dosta krivina,spustova u jednom krugu od 90 km i Austrijanci se na toj bic stazi stvarno dobro snalaze.Vidi se da imaju iskustva (nije sve u tt biciklima pa da oni idu sami) voze cijelu godinu i ono što je nama mali nogomet to je njima triatlon.Zvuću smiješno ali je tako,dobar standard im dopušta da im je triatlon toliko dostupan i omiljen sport.Na utrku sam išao sa starim liscem dugog triatlona Josipom M. Živkovićem,koji mi je zajedno sa već tada mojim trenerom Dejanom Patrčevićem dao gomilu dobrih savjeta i uputa.Puno je lakše kad pored sebe imate sportaša koji je to prolazio gomilu puta i moram priznati njegovo prisustvo me smirivalo i dalo samopouzdanje.
Dolazak,smještaj,trema,i ostale stvari se ne razlikuju od ostalih utrka i o tome neću pisati,svi imamo svoju borbu samim sa sobom prije utrke,ono što razlikuje ovu utrku od ostalih je savršena organizacija,Ironman federacija je napravila savršen biznis i igra na ovisnost triatlonaca o tom sportu.Osječate se važni i vi i onaj zadnji i onaj prvi,nema razlike,osječate se kao sportaš i oni su prepoznali tu potrebu triatlonaca da osječaju da su bitni.Obično kad završite ovakve utrke ljudima iz "običnog" svijeta niste previše zanimljivi,njima je to nevažno i teško da vam daju pažnju a nemojmo se lagati mi volimo da nas se pohvali za takve utrke a Ironman je savršeno mjesto za to :-) iako smo zapravo amateri :-)
Evo konačno malo i o samoj utrci,plivanje u dva jezera,nakon 1 km u jednom jezeru onako ošamučeni od vode trči se preko jednog mosta u drugo jezero gdje isplivate distancu do kraja,za gledatelje atraktivno ali za natjecatelje baš i ne,razbijanje plivačkog ritma pogotovo večini triatlonaca koji se mučimo u vodi neće baš najbolje sjesti,i iako mislite da ćete se odmoriti malo na trčanju

do drugog jezera dobro ćete se ispuhati do ulaska u drugo.Plivao sam večinom sam osim početka,maknuo sam se u stranu ne želeći riskirati neki udarac u glavu koji bi me kasnije mogao koštati utrke.Bio sam oprezan možda i preoprezan pa je i vrijeme bilo takvo 34 min. O bic stazi sam vise manje rekao već sve,zahtjevna,krivudava,gore,dolje,nisam samo rekao o draftanju kojeg na ovim utrkama ima koliko hočete.Austrijanci tu ne pokazuju nikakav respekt prema pravilima i draftat će se ako mogu od početka do kraja,pa eto nisam ni ja htio biti njihova budala pa sam od 40 km staze prihvatio njihovu igru sa mislima tko vas hebe ! Nakon dijela staze na kojima su usponi osjećao sam manjak km tokom zime na biciklu i kasnije mi se to opako vratilo na trčanju,odnosno hodanju.Bic vrijeme 2:44.Ni vrit ni mimo rekli bi,ni loše ni dobro....Zadovoljan s obzirom da sam do utrke samo jednom odvozio duzinu od 90 km...
E sad trčanje....inače moja omiljena disciplina ovaj put katastrofa...neću se vaditi na ništa,jednostavno nije išlo,noge su bile teške,grčevi,svi su me prestizali,nabijali su mi komplekse jer sam u svakom krugu sve više padao.Trčalo se 2 kruga i nikad kraja,na svakoj okrepi sam stao i razmišljao jel ovo sve za mene...vrijeme trčanja 1:41
Ukupno 5:08.....Kad su se dojmovi slegli,zadovoljan sam,nije ovo bila laka staza,i drago mi je da me malo  i spustila na zemlju.Dokaz da se treba puno trenirati i raditi,za boje vrijeme treba trenirati jos vise i bolje,nisam imao nikakvih tehničkih poteškoća na samoj utrci,pehova pa je moje zadovoljstvo utrkom time i veće jer mogao sam tada proći i sa lošijim vremenom,no i to je sve dio ove igre.Živković kao i uvijek odličan,plasman na svjetsko prvenstvo,vrijeme debelo ispod 5 sata i još jedan dokaz koliko je Živac još uvijek jak,pogotovo kad hoće,Bravo!!Bravo i za sve ostale triatlonce iz Hrvatske,ljepo je nas je bilo vidjeti.To je bio malo duži početni osvrt na ovom blogu,nadam se da vam je bilo zanimljivo i poučno :-) do sljedeće utrke sve vas lijepo pozdravljam i želim puno dobrih utrka,kao što Dejan kaže svaki kraj utrke početak je nove :-)
Miro