Eto nakon dužeg razmišljanja odlučio sam se i ja upustiti u blogovske vode :-) razlog tome je potreba da podijelim svoja iskustva sa utrka sa kolegama sportašima prije svega triatloncima,da ne ponavljate moje greške sa utrka,da i ja vama podijelim koji savjet iz svojeg iskustva i treninga a i opčenito mislim da je previše "negativnosti" u HR triatlonu,nikome neće štetiti malo zajedništva i pozitivne atmosfere pa makar to bilo i virtualno.Kada bi svi imali malo više fleksibilnosti i smanjili ego u ovom sportu sigurno bi nam svima bilo bolje,i ovaj prekrasni sport bi bio na višim granama.Ovakve utrke se nebi svodile na pojedinačne avanture nego bi i age group sportaši kako i oni profesionalni imali obostranu korist a to je težnja ka što boljim rezultatima i imiđu sporta,no što je tu je....
Nakon 4 godine pomalo lutanja u triatlonu i moje neodlučnosti konačno sam se odlučio prebaciti samo na utrke duge distance.Prošle godine nakon lokalne gradske utrke triatlona u Beču koja je bila nažalost zbog vremena pretvorena u neki čudni duatlon 5/70/20,odlučio sam konačno da je to ono što mi je najzanimljivije u triatlonu,iako sam tamo po mojoj procjeni ostvario dobar rezultat (ukupno 33 u M35 kategoriji 8 sa vremenom 3:45:22 ) izostao je onaj kompletni osjećaj jer je to ipak bio duatlon.Distance su bile skraćene,bez plivanja i to nije bilo to...Zato sam pomalo nestrpljivo odabrao prvu utrku halfironman u Austriji st .Polten 2015.
Ta nestrpljivost me koštala što malo boljeg rezultata ali i dobio sam jedno veliko iskustvo kako birati sljedeće utrke.Najveća greška je rani termin te utrke,ako vas pogodi duga zima i loše vrijeme do svibnja teško je nakupiti kvalitetnu kilometražu na biciklu pogotovo za taj profil bic staze koja je dosta zahtjevna.Nije to Nica,ni Embrunman ali ima svoje zahtjevnosti,dva uspona,dosta krivina,spustova u jednom krugu od 90 km i Austrijanci se na toj bic stazi stvarno dobro snalaze.Vidi se da imaju iskustva (nije sve u tt biciklima pa da oni idu sami) voze cijelu godinu i ono što je nama mali nogomet to je njima triatlon.Zvuću smiješno ali je tako,dobar standard im dopušta da im je triatlon toliko dostupan i omiljen sport.Na utrku sam išao sa starim liscem dugog triatlona Josipom M. Živkovićem,koji mi je zajedno sa već tada mojim trenerom Dejanom Patrčevićem dao gomilu dobrih savjeta i uputa.Puno je lakše kad pored sebe imate sportaša koji je to prolazio gomilu puta i moram priznati njegovo prisustvo me smirivalo i dalo samopouzdanje.
Dolazak,smještaj,trema,i ostale stvari se ne razlikuju od ostalih utrka i o tome neću pisati,svi imamo svoju borbu samim sa sobom prije utrke,ono što razlikuje ovu utrku od ostalih je savršena organizacija,Ironman federacija je napravila savršen biznis i igra na ovisnost triatlonaca o tom sportu.Osječate se važni i vi i onaj zadnji i onaj prvi,nema razlike,osječate se kao sportaš i oni su prepoznali tu potrebu triatlonaca da osječaju da su bitni.Obično kad završite ovakve utrke ljudima iz "običnog" svijeta niste previše zanimljivi,njima je to nevažno i teško da vam daju pažnju a nemojmo se lagati mi volimo da nas se pohvali za takve utrke a Ironman je savršeno mjesto za to :-) iako smo zapravo amateri :-)
Evo konačno malo i o samoj utrci,plivanje u dva jezera,nakon 1 km u jednom jezeru onako ošamučeni od vode trči se preko jednog mosta u drugo jezero gdje isplivate distancu do kraja,za gledatelje atraktivno ali za natjecatelje baš i ne,razbijanje plivačkog ritma pogotovo večini triatlonaca koji se mučimo u vodi neće baš najbolje sjesti,i iako mislite da ćete se odmoriti malo na trčanju
E sad trčanje....inače moja omiljena disciplina ovaj put katastrofa...neću se vaditi na ništa,jednostavno nije išlo,noge su bile teške,grčevi,svi su me prestizali,nabijali su mi komplekse jer sam u svakom krugu sve više padao.Trčalo se 2 kruga i nikad kraja,na svakoj okrepi sam stao i razmišljao jel ovo sve za mene...vrijeme trčanja 1:41
Ukupno 5:08.....Kad su se dojmovi slegli,zadovoljan sam,nije ovo bila laka staza,i drago mi je da me malo i spustila na zemlju.Dokaz da se treba puno trenirati i raditi,za boje vrijeme treba trenirati jos vise i bolje,nisam imao nikakvih tehničkih poteškoća na samoj utrci,pehova pa je moje zadovoljstvo utrkom time i veće jer mogao sam tada proći i sa lošijim vremenom,no i to je sve dio ove igre.Živković kao i uvijek odličan,plasman na svjetsko prvenstvo,vrijeme debelo ispod 5 sata i još jedan dokaz koliko je Živac još uvijek jak,pogotovo kad hoće,Bravo!!Bravo i za sve ostale triatlonce iz Hrvatske,ljepo je nas je bilo vidjeti.To je bio malo duži početni osvrt na ovom blogu,nadam se da vam je bilo zanimljivo i poučno :-) do sljedeće utrke sve vas lijepo pozdravljam i želim puno dobrih utrka,kao što Dejan kaže svaki kraj utrke početak je nove :-)
Miro
