Zimska baza je počela a svi sportaši znaju da je temelj uspješne sezone dobra zimska priprema takozvana baza.Kad pogledam unazad sezona je bila dosta uspješna....no krenimo redom.
U svom zadnjem postu sam najavio Veneciju,utrku duge distance za koju sam se dugo i dobro pripremio,no međutim već svima poznata činjenica ( ili moja glupost,nesmotrenost,trenutak dekoncetracije)o krugu više na biciklu me koštalo dobrog rezultata i većeg oduševljenje samom utrkom.Što je tu je,vrijeme nemogu vratiti,srećom završio sam utrku iako sam u prvom trenutku htio odustati ipak sam našao snage ,volje i motiva da prođem ciljem.Jedan od najvećih razloga što sam nastavio utrku je bio taj što nisam htio robovati samom rezultatu,i odustati znajući da ću imati puno slabije vrijeme utrke sa krugom viška.Ironman je sam po sebi težak i ako su svi ostali mogli završiti morao sam i ja,nisam bio ozljeđen i nije bilo razloga da ne protrčim ciljem.To je bio moj trud,odricanje i znoj i danas mi je drago da imam upisan Ironman iza sebe....Iako je najskuplja cijena toga da me večina kolega triatlonaca danas zeza zbog toga... :-) Izdržati ću do sljedečeg Ironmana a o tome ćemo malo kasnije ...
U međuvremenu mi je kao i večini koji su završili Ironman u tom dijelu sezone ponestalo motiva,ostalo je još pola sezone a ja doslovno nisam znao kuda ću sam sa sobom.Svi oni kilometri koju su rađeni u pripremi za Veneciju su imali smisla,cilj je bio jasan ali nakon toga više nisam imao definiran plan što dalje.Nisam u godinama kad mogu odraditi tri ili četriri Ironman utrke godišnje a da mi tijelo ne trpi posljedice pa sam tjednima smanjio intezitet treniranja i tražio dodatne motive.Tako sam u međuvremenu odradio par sprint distanci u sklopu zagrebačke triatlon lige.Ono što me oduševljava iz godine u godinu je količina pozitivne energije i sami ljudi koji se natječu svake subote u 8.30 .Kava i piva nakon same utrke,druženje,smijeh,prepričavanje starih utrka se ne propuštaju.Dan je ljepši nakon lige makar i padala kiša ...
U međuvremenu sam nastupio na prvenstvu Hrvatske u aquatlonu.Nastupio sam kao član svoga triatlon kluba Maksimir i u svojoj kategoriji osvojio prvo mjesto i titulu državnog prvaka.Nakon 2014 nisam se natjecao po državnim prvenstvima,iako sam te 2014 u svojoj dobnoj kategoriji osvojio titulu državnog prvaka u olimpijskoj distanci,super sprint distanci, i aguatlonu te drugo mjesto u sprint distanci,ponovno stati na postolje ove godine na državnom prvenstvu je bio baš dobar osječaj.U utrci sa mladim,brzim sportašima kojima ova disciplina puno bolje leži,jer i plivaju puno bolje razveselilo me i vrijeme trčanja.Od skoro 80 mladaca koji lete imao sam 14 vrijeme trčanje ukupno iako se nisam spremao za tu utrku...još uvijek mogu potegnuti brzo na trčanju :-)
Medalja me motivirala iako ni nakon toga nisam znao što bih još odradio do kraja godine.Odluka je pala kad sam dobio poziv u štafetu od kolega triatlonaca.Trebao im je jedan član na Ironman utrci u Puli,plivač.Nije sigurno moja omiljena disciplina niti se osječam kao plivač ali sam pristao jer nisam htio propustiti utrku takvog formata u našoj zemlji.Iako mogu reći da mi je plivački dio u štafeti bio možda najgori ikad,zadovoljan sam jer sam bio dio utrke,druženja sa sportašima i jer sam iz prve ruke vidio kako je organiziran Ironman u Hrvatskoj.Vrijeme je cijeli vikend bilo užasno,svatko je platio danak tom vremenu,neko na plivanju,netko na biciklu a netko na trčanju,rezultati su bili u drugom planu.Ovdje doslovno vrijedi ona da su svi pobjednici.I jesu....trebalo je završiti utrku pod takvim vremenskim uvjetima.
Nakon toga solidnog nastupa ubrzo se bližio i Poreč half.
Sad već utrka sa imenom i prezimenom,vrlo jaka i vrlo dobro organizirana,u prvom trenu sam mislio nastupiti ali manjak treninga,hladnoća i sve manje kilometara iz tjedan u tjedan su me natjerali da ipak odustanem.Na žalost kao i prošle godine...
Tako je završila moja sezona,po meni ipak uspješna,bez puno utrka ali ono što sam si zacrtao to sam i ostvario.Moj cilj u narednim sezonama su uvijek duge distance tako se pružila prilika i za nastupom na Ironman utrci u Nici 2017 ! Nisam mogao odbiti priliku nastupiti na jednoj tako jakoj utrci a prvenstveno teškoj.Ponovno nastupam sa svojim starim Ironman drugom Romanom :-) ovaj put nam se pridružio i zajednički veliki prijatelj Salvatore te će zimsko gomilanje kilometara biti zabavnije uz njih dvoje.Nažalost zbog terorističkih napada ove godine u Nici organizatori nisu jasni sa vremenom održavanje utrke.Prvotna odluka je bila da će utrka možda biti i odgođena,nakon toga se počeo spominjati zadnji tjedan u mjesecu srpnju te je sada u kuloarima potvrđena prića o tom vremenu.Čeka se još samo službena potvrda organizatora.Iako su iz Ironman federacije ponudili nastup na bilo kojem drugom Ironmanu ipak nakon službenog objavljivanja datuma utrke ostajemo u pripremamo se za Nicu.Kao što sam napisao Nica je jedna od najtežih utrka iz Ironman kalendara ali ima jedna dobra stvar....Ima samo jedan krug na biciklu :-)) do sljedećeg puta .... pozz
Miro
Nema komentara:
Objavi komentar