IRONMAN 70.3 PESCARA
Zadnji puta na navedenoj distanci nastupio sam prije gotovo dvije godine,iako nisam imao namjeru ove godine natjecati se na poluironman utrci sasvim nenadano pruzila se prilika koju sam prihvatio.Posto je glavni cilj utrka Ironman u Nici nisam nista posebno ocekivao od utrke u Pescari osim malo jaceg treninga,rezultat je bio u drugom planu.Htio sam odraditi utrku da ubrzo nakon nje mogu nastaviti sa treninzima za Nicu,znaci trebao sam na samoj utrci ici lakse bez forsiranja.No ipak sama staza se pokazala zahtjevnijom nego sam ocekivao,mozda i moja forma nije bila na nekom mom ocekivanom nivou pa je rezultat od 5.12 bio dosta razocaravajuci ako uzmem u obzir cinjenicu da sam na proslom halfu cak i uz lose trcanje isao ispod 5 sati.O samoj utrci osim da je bila za mene teska nemam sta puno za pisati.Plivanje skraceno radi valova,na biciklu puno vjetra i valovita staza uz par brda i trcanje na velikoj vrucini koja me tjerala da puno hodam.Nisam predugo mislio o utrci kad sam je zavrsio nego sam imao u planu nastaviti sa treninzima za Nicu,no nazalost u meduvremenu zivot je pokazao koliko moze biti okrutan i kako ostre kande moze imati.U meduvremenu sam izgubio ponajboljeg prijatelja,prerano,neocekivano ... Iako je svaki gubitak tezak za svakoga nekako se ocekuje da nas nasi najmiliji napustaju prirodnim slijedom.Kad nas napuste drage osobe,mlade,u naponu snage,pune zivota, to je tragedija za cijelu obitelj i okolinu od koje se tesko oporaviti.Prirodno je da kako starimo tako postajemo i sve zatvoreniji,krug prijatelja iz mladenackih dana postaje rijedi,uz nas ostaju oni najodaniji,najposteniji,oni koji su nam dali svoje najvece ljudske kvalitete a i obrnuto,u zivot pustamo samo rijetke,vrijedne i taj krug cuvamo i rijetko ga sirimo.Upravo sve to imao sam u tom predragocjenom prijateljstvu i danas u ovim godinama kad se prava prijateljstva tesko sticu za mene je ovo nenadoknadivi gubitak.Taj gubitak na meni je ostavio traga i u prvom trenutku sam mislio odustati od utrke u Francuskoj.Tesko je trenirati i imati misli usmjerene skroz u drugom pravcu,bez motiva,bez volje....kroz glavu vam prolazi stotinu misli,Ironman postane skroz nevazan i shvacate da se takve stvari ne desavaju samo drugima nego se mogu desiti svima nama.Bez obzira na golemu tugu koja me stisce vec danima rjesenje nije prepustiti se istoj koliko god to sada meni tesko zvuci,tim vise jer moj prijatelj to nebi zelio.Pokusat cu izvuci maksimum koliko mogu i psihicki i fizicki na treninzima i na samoj utrci dati sve od sebe kako bi je zavrsio, a u tom trenutku znam da cu je posvetiti mom prijatelju koji nas je prerano napustio.Iako naslov sugerira da sam trebao pisati o natjecanju u Pescari moje emocije sada idu samo u jednom smjeru i nadam se da mi ne zamjerate na intimnosti koju dijelim sa vama dragi kolege sportasi.Mozda je to jer nas zivot nekad grubo spusti na zemlju,tada shvacamo koliko smo slabi i lomljivi pred sudbinom za koju nitko od nas nezna kakva nas ceka.Zato,u prvom redu ja a i svi vi,pokusajmo biti bolji ljudi,jedni prema drugima,prema svojim najmilijima,prastajte,volite,ljubite.... Neki bi dali sve na svijetu da pored sebe imaju dragu osobu samo da je jos jednom vide ili cuju njen glas.Nemojmo biti bahati prema zivotu,uzivajmo u malim stvarima jer one su najvrijednije,pogled,rijec,poljubac,stisak ruke,zagrljaj i ljudska toplina su nesto najvrijednije i najmanje sto mozemo jedni drugima pruziti.A to nema cijenu....

Malo o treninzima....

Zima je već dobro zakucala na vrata a treninzi su se zahuktali punom parom kod većine sportaša,triatlonci marljivo treniraju i već su dobro odabrali ciljeve koje će pokušati ostvariti u sezoni koja je ispred nas.Meni je u zadnje vrijeme izuzetno zanimljivo čitati i slušati novine u treninzima koje se svatko malo pojavljuju u triatlonskim magazinima ili iz usta trenera koje slušam oko sebe.Novine i pokušaji trenera da poboljšaju svog sportaša na svim razinama su svakako dobrodošle,ionako nema čarobne formule i trenerima treba vjerovati pogotovo ako imaju uspješne sportaše iza sebe.Zašto ne probati nešto novo ili promijeniti način treninga,treneri se nadograđuju godinama vlastita iskustva,uče,uspoređuju znanje i uvijek je dobrodošla promjena monotonije koja se zna dogoditi u ovim mjesecima baznog treninga.Ja ću se osvrnuti na triatlon,koji je jedan sport sa tri discipline a ne disciplina sa tri sporta kako večina voli reći.Samim time treninzi za triatlon su specifični,pogotovo trčanje jer nemožete trčati u triatlonskim treninzima kao trkač,morate naučiti trčati kao triatlonac.No krenimo od plivanja,primjetio sam da puno triatlonaca izbjegava tehničke elemente kod treninga.Dali je to ispravan put ?Znam za sebe kad sam redovito radio tehniku plivao sam najbolje.Samo lupanje po vodi i gomilanje kilometara ne znaći da ćete biti brži,kao što rade velika večina triatlonaca.Jedino pomagalo koje koriste su tkz. avion i pedalsi,no nakon što nakon nekog vremena maknu avion dogodi im se skroz kontra efekt,jedva prolaze kroz vodu.Puno sportaša izbjegava tehniku jer misle da ju u starijim godinama jednostavno više nemogu dignuti na određeni viši nivo.I mene je to zanimalo pa sam jednom prilikom pitao jednog našeg poznatog i vrlo uspješnog daljinskog plivača što misli o tome,njegov odgovor: sve se može naučiti,baš sve,pa i tehnika,o tebi ovisi koliko dobro ali bez tehnike nema ništa! Pa tko sam onda ja da ne vjerujem čovjeku koji je isplivao rekorde i rekorde....Uz ostalo uvođenjem tehnike u plivanje razbit ćete monotoniju pustog ubiranja vodenih kilometara koji mogu biti užasno naporni,pogotovo ako plivate sami.Pokušajte biti što više u grupnim treninzima i sa bržima od sebe,benefit toga je da stvarno možete biti brži.Što se tiće trčanja ono stvarno može postati naporno,iz više razloga.Hladnoća,loši vremenski uvieti,monotonija ponavljanja istih treninga samo sa drugačijom dužinom vas lako mogu ostaviti kod kuće u krevetu umjesto da odradite trening.Zadnji članak koji sam pročitao u jednom triatlonskom časopisu bavi se upravo tim problemom.Neki treneri su izašli sa planom treninga koji prakticiraju uspješno zadnjih nekoliko sezona sa svojim sportašima.Treninzi su koncipirani po sustavu da se trči do maksimalno tri puta u tjednu iako je to vrijeme baze i specifičnih dugih trčanja.Kako bi izbjegli nedostatak motiva i dugo umaranje sportaša pogotovo u zimskim,hladnim mjesecima njihov zaključak je da su treninzi kratki i brzi.Intervalni treninzi i dionce koje sportaša bitno kraće zadržavaju na otvorenom te kako kažu znatno doprinose postizanju brzine kod svojih sportaša.Nedostatak dugih trčanja opravdavaju da u prolječe je puno lakše nadoknaditi aerobnu bazu nego što bi bilo postići brzinsku izdržljivost kod sportaša.Oni su samo u principu okrenuli proces,zimi brzina,kasnije izdrzljivost.Navodno imaju teoriju da je brzinu puno teže postići od izdržljivosti.Ovo je samo prepis onoga što sam pročitao i volio bih stvarno popričati sa nekim stručnjakom koliko je to dobra promjena,dli je uobičajena i koliko je zapravo rizična za formu i ozljede sportaša.Bicikl ko bicikl,znam neke koje sjede i po tri sata na trenažeru :-) nekad sam i ja to radio pa sam izludio...opet znam neke koji okreću do maksimalno pola sata a izvrsni su biciklisti.Čuo sam čak i teorije da se preko zime i netreba vrtiti trenažer nego vam i trčanje može pomoći da budete kasnije u biciklističkoj formi.Ja osobno nisam trener,trenerske metode poznajem koliko se sam interesiram kroz članke koji su danas dostupni ili iz iskustva trenera koji su mene trenirali ili iz razgovora sa kineziolozima koje poznajem iz sporta.I plivanje i bicikl i trčanje su monostruktrualni sportovi,zahtjevaju puno ulaganja,puno tehnike....sad zamislite te discipline u triatlonu i pokušaje trenera da naprave solidnog triatlonca.Nije uopće lako i zato treneri palac gore ! :-)

ZIMSKA BAZA

Počelo je počeloooo....
Zimska baza je počela a svi sportaši znaju da je temelj uspješne sezone dobra zimska priprema takozvana baza.Kad pogledam unazad sezona je bila dosta uspješna....no krenimo redom.
U svom zadnjem postu sam najavio Veneciju,utrku duge distance za koju sam se dugo i dobro pripremio,no međutim već svima poznata činjenica ( ili moja glupost,nesmotrenost,trenutak dekoncetracije)o krugu više na biciklu me koštalo dobrog rezultata i većeg oduševljenje samom utrkom.Što je tu je,vrijeme nemogu vratiti,srećom završio sam utrku iako sam u prvom trenutku htio odustati ipak sam našao snage ,volje i motiva da prođem ciljem.Jedan od najvećih razloga što sam nastavio utrku je bio taj što nisam htio robovati samom rezultatu,i odustati znajući da ću imati puno slabije vrijeme utrke sa krugom viška.Ironman je sam po sebi težak i ako su svi ostali mogli završiti morao sam i ja,nisam bio ozljeđen i nije bilo razloga da ne protrčim ciljem.To je bio moj trud,odricanje i znoj i danas mi je drago da imam upisan Ironman iza sebe....Iako je najskuplja cijena toga da me večina kolega triatlonaca danas zeza zbog toga... :-) Izdržati ću do sljedečeg Ironmana a o tome ćemo malo kasnije ...
U međuvremenu mi je kao i večini koji su završili Ironman u tom dijelu sezone ponestalo motiva,ostalo je još pola sezone a ja doslovno nisam znao kuda ću sam sa sobom.Svi oni kilometri koju su rađeni u pripremi za Veneciju su imali smisla,cilj je bio jasan ali nakon toga više nisam imao definiran plan što dalje.Nisam u godinama kad mogu odraditi tri ili četriri Ironman utrke godišnje a da mi tijelo ne trpi posljedice pa sam tjednima smanjio intezitet treniranja i tražio dodatne motive.Tako sam u međuvremenu odradio par sprint distanci u sklopu zagrebačke triatlon lige.Ono što me oduševljava iz godine u godinu je količina pozitivne energije i sami ljudi koji se natječu svake subote u 8.30 .Kava i piva nakon same utrke,druženje,smijeh,prepričavanje starih utrka se ne propuštaju.Dan je ljepši nakon lige makar i padala kiša ...
U međuvremenu sam nastupio na prvenstvu Hrvatske u aquatlonu.Nastupio sam kao član svoga triatlon kluba Maksimir i u svojoj kategoriji osvojio prvo mjesto i titulu državnog prvaka.Nakon 2014 nisam se natjecao po državnim prvenstvima,iako sam te 2014 u svojoj dobnoj kategoriji osvojio titulu državnog prvaka u olimpijskoj distanci,super sprint distanci, i aguatlonu  te drugo mjesto u sprint distanci,ponovno stati na postolje ove godine na državnom prvenstvu je bio baš dobar osječaj.U utrci sa mladim,brzim sportašima kojima ova disciplina puno bolje leži,jer i plivaju puno bolje razveselilo me i vrijeme trčanja.Od skoro 80 mladaca koji lete imao sam 14 vrijeme trčanje ukupno iako se nisam spremao za tu utrku...još uvijek mogu potegnuti brzo na trčanju :-)
Medalja me motivirala iako ni nakon toga nisam znao što bih još odradio do kraja godine.Odluka je pala kad sam dobio poziv u štafetu od kolega triatlonaca.Trebao im je jedan član na Ironman utrci u Puli,plivač.Nije sigurno moja omiljena disciplina niti se osječam kao plivač ali sam pristao jer nisam htio propustiti utrku takvog formata u našoj zemlji.Iako mogu reći da mi je plivački dio u štafeti bio možda najgori ikad,zadovoljan sam jer sam bio dio utrke,druženja sa sportašima i jer sam iz prve ruke vidio kako je organiziran Ironman u Hrvatskoj.Vrijeme je cijeli vikend bilo užasno,svatko je platio danak tom vremenu,neko na plivanju,netko na biciklu a netko na trčanju,rezultati su bili u drugom planu.Ovdje doslovno vrijedi ona da su svi pobjednici.I jesu....trebalo je završiti utrku pod takvim vremenskim uvjetima.
Nakon toga solidnog nastupa ubrzo se bližio i Poreč half.
Sad već utrka sa imenom i prezimenom,vrlo jaka i vrlo dobro organizirana,u prvom trenu sam mislio nastupiti ali manjak treninga,hladnoća i sve manje kilometara iz tjedan u tjedan su me natjerali da ipak odustanem.Na žalost kao i prošle godine...
Tako je završila moja sezona,po meni ipak uspješna,bez puno utrka ali ono što sam si zacrtao to sam i ostvario.Moj cilj u narednim sezonama su uvijek duge distance tako se pružila prilika i za nastupom na Ironman utrci u Nici 2017 ! Nisam mogao odbiti priliku nastupiti na jednoj tako jakoj utrci a prvenstveno teškoj.Ponovno nastupam sa svojim starim Ironman drugom Romanom :-) ovaj put nam se pridružio i zajednički veliki prijatelj Salvatore te će zimsko gomilanje kilometara biti zabavnije uz njih dvoje.Nažalost zbog terorističkih napada ove godine u Nici organizatori nisu jasni sa vremenom održavanje utrke.Prvotna odluka je bila da će utrka možda biti i odgođena,nakon toga se počeo spominjati zadnji tjedan u mjesecu srpnju te je sada u kuloarima potvrđena prića o tom vremenu.Čeka se još samo službena potvrda organizatora.Iako su iz Ironman federacije ponudili nastup na bilo kojem drugom Ironmanu ipak nakon službenog objavljivanja datuma utrke ostajemo u pripremamo se za Nicu.Kao što sam napisao Nica je jedna od najtežih utrka iz Ironman kalendara ali ima jedna dobra stvar....Ima samo jedan krug na biciklu :-)) do sljedećeg puta .... pozz
Miro

CHALLENGE VENICE

Nezaboravna utrka u jednom od najljepših gradova svijeta! Tako bih najavio ono što me čeka 5 lipnja 2016.
Krajem prošle godine apetiti su porasli i odlučio sam završiti prvu utrku duge distance u triatlonu kako svi volimo reći Ironman ali ovog puta utrka je pod Challenge federacijom koja je uvijek birala atraktivne lokacije za svoje utrke pa je stoga i popularna među triatlonskom populacijom.Same utrke su također bile vrlo dobro organizirane,i ako se i ova u Venecije pokaže takvom pretpostavka je da će je Ironman kupiti kao što je bio slučaj i sa Copenhagenom,Vichyem, i ako se ne varam Barcelonom :-)
Pripreme za tu avanturu su počele krajem 11 mjeseca prošle godine,i iako mi se tada činilo da ima dosta vremena do utrke vrijeme leti,pa je eto skoro i polovina mjeseca siječnja,božićno i novogodišnje vrijeme je proletilo i brzo nas sve zajedno vratilo u uobičajenu kolotečinu života,obaveza i treninga.
Ono što je novina u mojim osječajima za trening i samu pripremama za utrku jest da nemam nikakvih bolova,upala,odmoran sam i motiviran sam a kako i nebi za jednu takvu veliku utrku.Moje godine moram biti iskren prema sebi ( 38 ) ne dozvoljavaju mi previše razmišljanja o brzini koliko god to htio pa je izdrzljivost ono što mi najviše odgovara,a dugi triatlon je savršen za testiranje iste.Iako triatlonci  koji takve utrke zavrsavaju ispod 9 ili 8 sati jesu strašno i brzi i izdržljivi moja očekivanja su realna sa mojim trenutačnim sposobnostima i prvi cilj je završiti utrku bez obzira na vrijeme,bez nerealnih snova.Može biti ispod 11 sati ali može biti i preko 11 sati,iskreno neznam ali ni ne želim si time zamarati glavu jer ne poznajem svoje tijelo na takvim utrkama,niti kako će reagirati na kojem kilometru.Nadam se najboljem od sebe a i u samoj utrci ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati,uostalom zašto razbijati glavu o utrci koja će trajati satima,probat ću uživati koliko god to zvuči čudno...:-)
Kako kaže moj dragi prijatelj Tonči ,jednom kad završiš Ironman nitko ga ti nemože uzeti,tvoj trud,tvoj znoj bez obzira na vrijeme.Sami završetak je sam po sebi uspjeh,oni odvažniji i spremniji će probati biti još bolji...
Moj trener Dejan fino dozira treninge,iako se kilometri skupljaju sve je to planski,polako,i točno onoliko koliko treba biti da sam motiviran i bez ozljeda a to je po meni najvažnije,biti zdrav,jer ako nisi zdrav nemožeš biti niti spreman.
Nadam se da će ove godine toplije vrijeme doći brže,kako bih sa svojim starim znancem Romanom :-) biciklom skupljao kilometre po hrvatskim selima uzduž i poprijeko :-)
Htio bih da mi se i on pridružiti u Veneciji,takav je bio prvotni plan,iako vjerujem da će još biti triatlonaca iz hrvatske koji su odlučili sudjelovati na ovoj prekrasnoj lokaciji.Kako god bilo naši su sportaši uvijek pod Challenge serijom ostvarivali odlične rezultate,pa neka takav slučaj bude i sa Venecijom 2016 :-)
Ove godine se puno mojih prijatelja i znalaca odlučilo upustiti na utrke dugog triatlona,sve ih pozdravljam i želim vam dobre pripreme kako bi svi zajedno bili sretni jer smo ostvarili svoje sportske snove i ambicije .-) toliko za sada nastavak slijedi negdje oko prolječa kad neću imati toliko snage za pisanje :-P

IRONMAN 70.3 BUDAPEST         22 August 2015


Budimpešta,novi half,nova priča :-)
Nakon Austrije nisam dugo razmišljao o novoj utrci.Odabir je pao na Budimpeštu,iz više razloga,Budimpešta je stvarno blizu Zagreba,Ironman federacija,prekrasan grad i ono što sam tražio ravna staza.Osjećao sam da imam vrijeme ispod 5 sati na halfu i ova utrka mi se činila savršenom za spuštanje vremena i dizanje samopouzdanja.U međuvremenu poćeo sam raditi sa Dejanom Patrčevićem koji je u moje treninge uveo znantne novosti,ozljeda je već bila stvar prošlosti i mogao sam se opušteno koncetrirati na treninge i njegov stil rada,polako smo se navikli jedan na drugoga i to je rezultiralo sada mogu reći jako dobrom utrkom u Budipešti.
Prije samog odabira utrke upotijebio sam joker zovi :-) i opet za savjet upitao Josip M.Živković,ako vas zanima profil staze,i informacije o utrci zovite živca.Čovjek je bio na svim zvučnijim utrkama iz Ironman federacije i svaku ima u malom prstu i ako vam netko može ponuditi savjete o samoj utrci može živac.
Tako sam i ja prikupio neke važne informacije i pun samopouzdanja odabrao jedan od najljepših gradova svijeta.Budimpeštu sam posjetio zadnji puta turistički prije nekih 10 godina.Pnovnim dolaskom u grad ostao sam iznenađen još jednom koliko je ovaj grad prekrasan ali i koliko promjene je doživio ulaskom u EU.
Nažalost Budimpešta je danas jako prljav grad,prepun smeća na svakom koraku,u razgovoru sa ono malo Mađara koji pričaju loši Engleski jezik žale se na veliki broj kriminala.krađa,i Rumunjskih doseljenika.Ceste su im preplavili kombiji sa zatamljenim staklima rumunjskih registracija i čudnih likova koji ta vozila voze.Policijske sirene se gotovo ni ne gase i jedino što je prekrasno od Budimpešte je arhitektura.Nažalost u samoj blizini tranzicije triatloncima iz Slovačke je provaljeno u automobil i nakon utrke sam jedva čekao vrijeme kad ću napustiti Mađarsku.Za one koji misle da je u Hrvatskoj loše,ljudi varate se !
Jutro utrke,moj val počinje u 10.05,gotovo da se možete naspavati ako vas ne mući trema.Za razliku od st.Poltena gdje smo već bili budni u 4 ujutro kasni start mi je dozvolio da se naspavam koliko sam mogao.
Lagani doručak,i dolazak u tranziciju,provjera opreme i lagano navlačenje neopren odijela.Odlazak na wc nekoliko puta je standardni proces svakog triatlonca :-) nakon toga osjećao sam se spremnim za start.
Ovaj put sam odlučio krenuti jače na plivanju,nisam bio u prvom redu ali nisam se libio gurnuti u gužvu po savjetu trenera,kaže bit ćeš brži i bio sam.Start se bližio,srce je zalupalo brže od uobičajenog i  na znak topa bacio sam se u tkz veš mašinu.Plivači oko mene su me "pogurnuli" nekom sam se ja zakeljio na noge,ako vas to mući bez brige i meni su stalno bili na nogama :-) i borio se za poziciju do prve bove.Nakon tih nekoliko 300 metara već se stvorila zmija i plivalo se u manjim grupama bez potapljanja.Pliva se u jednom rukavcu Dunava,jedan krug u kojem neznate jeli Dunav crn ili smeđ,uglavnom ne vidite ni prst ispod vode i za one koji se žale da je Bedekovčina ili Jarun zagađen vani se nitko ne žali makar se pliva u prljavim kaljužama.
Zadnjih 250 m sam ostao sam jer je sam se naivno izdvojio iz grupe misleći da ću tako dobiti na vremenu ali sam se nakon izdvajanja samo umorio...vrijeme plivanja 31 minutu ,bio sam zadovoljan i trčao sam u tranziciju skinuti neopren odijelo.
U tranziciji sam se malo mučio jer nisam odmah prepoznao red u kojem sam ostavio bicikl,nakon malo lutanja krenuo je dio u kojem sam sa Dejanom u ovo kratko vrijeme napravio najveći napredak.Voze se dva kruga odlične,atraktivne staze.Vozi se uz Dunav,kroz centar grada,na Budim,preko mostova,kroz tunel i ovo je stvarno prekrasna staza,pravi užitak vožnje.Najbitnije i brza.Ovdje nisam vidio draftanje i to me začudilo jer bi takav stil očekivao prije u Mađarskoj nego u Austriji,kriva predrasuda ali i ugodno iznenađenje.Osječao sam se jako na biciklu,moćno,okretao sam po osječaju bez gledanja na garmin i oni kilometri koje sam radio preko ljeta su došli do izražaja.Bio sam brz i da nisam napravio grešku te promašio jedan dio staze vrijeme bicikla bi bilo ispod 2.30... ovako je bilo 2.33 ....vrijeme je bilo idealno,namjerno ne spominjem vjetar jer je puhao svima a ne samo meni i zato ponavljam vrijeme je bilo idealno za vožnju.
Dolaskom u tranziciju koja je bila brza krećem na trčanje a sat na garminu pokazuje 3 sata i 8 min!
Plan je bio ići ispod 5 sati i vrijeme koje sam ciljao je bilo 4.45,činilo mi se savršenim sa dobrim trčanjem ići i bolje od toga ali vraga.....opet moja najdraža disciplina hodanje:-) nakon prvih grčeva u nogama umjesto da sam nastavio trčati i čekati vrijeme kad će bol proći ja sam opet stao na okrepama i častio se red bullom,pa colom ,pa vodom a vrijeme je teklo i teklo...
Sve više sam gledao na sat a manje sam se koncetrirao na samu utrku,opet su mi prolazile crne misli po glavi i mislio sam da neće ići ispod 5 sati,bilo mi je bitno da završim.Trčalo se 4 kruga ravne staze idealne za dobar rezultat ali nije išlo.Trčao sam samo na dijelovima na kojim je uz stazu bilo puno publike da barem tamo ne hodam,u jednom trenutku me u hodu za ruku povukao jedan triatlonac i na engleskom rekao ajde,trći,nema stajanja,izdrži :-) nešto što je kod nas na natjecanjima gotovo nemoguće za doživjeti.Taj duh i zajedništvo,sportski fair play...
konačno sam se dovukao do cilja a ukupno vrijeme 4.51 :-) ipak ispod 5 sati,zadovoljan ali i onaj osječaj da sam mogao bolje.Volio bih i 2016 nastupiti na ovoj stazi da vidim koliko mogu ići sa jednom godinom iskustva i treninga više.Sve u svemu jako lijepa utrka,preporučam svima koji vole duge distance,organizacija kao i na svakoj Ironman utrci savršena i sigurno ćete ovdje biti zadovoljni utrkom a i bit ćete brzi jer to ovaj profil staze dozvoljava.Ja se okrećem novim utrkama,izazovima,imam kvalitetnog trenera koji zna šta radi i koji ima iskustva,smiren sam i koncetriran na sljedeće sportske izazove koji su ispred mene.Čeka me puno treniranja,puno znoja i puno km...Iako nam je nekad sve to naporno i fizički i psihički,uz posao odvajati svo slobodno vrijeme za triatlon da to ne volimo nebi to ni radili :-) Triatlon je veliko zadovoljstvo i brzo postanete ovisni o njemu,pru

žit će vam najljepše trenutke života i zato ako se još dvoumite nemojte.Počnite trenirati,to nije sport za nadljude nego samo za one koji vole puno raditi i puno se odricati,za ono što volite to nije nikad teško.Do sljedeće utrke sve vas pozdravljam
Miro

IRONMAN ST.POLTEN  70.3        17.MAY 2015


Eto nakon dužeg razmišljanja odlučio sam se i ja upustiti u blogovske vode :-) razlog tome je  potreba da podijelim svoja iskustva sa utrka sa kolegama sportašima prije svega triatloncima,da ne ponavljate moje greške sa utrka,da i ja vama podijelim koji savjet iz svojeg iskustva i treninga a i opčenito mislim da je previše "negativnosti" u HR triatlonu,nikome neće štetiti malo zajedništva i pozitivne atmosfere pa makar to bilo i virtualno.Kada bi svi imali malo više fleksibilnosti i smanjili ego u ovom sportu sigurno bi nam svima bilo bolje,i ovaj prekrasni sport bi bio na višim granama.Ovakve utrke se nebi svodile na pojedinačne avanture nego bi i age group sportaši kako i oni profesionalni imali obostranu korist a to je težnja ka što boljim rezultatima i imiđu sporta,no što je tu je....
Nakon 4 godine pomalo lutanja u triatlonu i moje neodlučnosti konačno sam se odlučio prebaciti samo na utrke duge distance.Prošle godine nakon lokalne gradske utrke triatlona u Beču koja je bila nažalost zbog vremena pretvorena u neki čudni duatlon 5/70/20,odlučio sam konačno da je to ono što mi je najzanimljivije u triatlonu,iako sam tamo po mojoj procjeni ostvario dobar rezultat (ukupno 33 u M35 kategoriji 8 sa vremenom 3:45:22 ) izostao je onaj kompletni osjećaj jer je to ipak bio duatlon.Distance su bile skraćene,bez plivanja i to nije bilo to...Zato sam pomalo nestrpljivo odabrao prvu utrku halfironman u Austriji st .Polten 2015.
Ta nestrpljivost me koštala što malo boljeg rezultata ali i dobio sam jedno veliko iskustvo kako birati sljedeće utrke.Najveća greška je rani termin te utrke,ako vas pogodi duga zima i loše vrijeme do svibnja teško je nakupiti kvalitetnu kilometražu na biciklu pogotovo za taj profil bic staze koja je dosta zahtjevna.Nije to Nica,ni Embrunman ali ima svoje zahtjevnosti,dva uspona,dosta krivina,spustova u jednom krugu od 90 km i Austrijanci se na toj bic stazi stvarno dobro snalaze.Vidi se da imaju iskustva (nije sve u tt biciklima pa da oni idu sami) voze cijelu godinu i ono što je nama mali nogomet to je njima triatlon.Zvuću smiješno ali je tako,dobar standard im dopušta da im je triatlon toliko dostupan i omiljen sport.Na utrku sam išao sa starim liscem dugog triatlona Josipom M. Živkovićem,koji mi je zajedno sa već tada mojim trenerom Dejanom Patrčevićem dao gomilu dobrih savjeta i uputa.Puno je lakše kad pored sebe imate sportaša koji je to prolazio gomilu puta i moram priznati njegovo prisustvo me smirivalo i dalo samopouzdanje.
Dolazak,smještaj,trema,i ostale stvari se ne razlikuju od ostalih utrka i o tome neću pisati,svi imamo svoju borbu samim sa sobom prije utrke,ono što razlikuje ovu utrku od ostalih je savršena organizacija,Ironman federacija je napravila savršen biznis i igra na ovisnost triatlonaca o tom sportu.Osječate se važni i vi i onaj zadnji i onaj prvi,nema razlike,osječate se kao sportaš i oni su prepoznali tu potrebu triatlonaca da osječaju da su bitni.Obično kad završite ovakve utrke ljudima iz "običnog" svijeta niste previše zanimljivi,njima je to nevažno i teško da vam daju pažnju a nemojmo se lagati mi volimo da nas se pohvali za takve utrke a Ironman je savršeno mjesto za to :-) iako smo zapravo amateri :-)
Evo konačno malo i o samoj utrci,plivanje u dva jezera,nakon 1 km u jednom jezeru onako ošamučeni od vode trči se preko jednog mosta u drugo jezero gdje isplivate distancu do kraja,za gledatelje atraktivno ali za natjecatelje baš i ne,razbijanje plivačkog ritma pogotovo večini triatlonaca koji se mučimo u vodi neće baš najbolje sjesti,i iako mislite da ćete se odmoriti malo na trčanju

do drugog jezera dobro ćete se ispuhati do ulaska u drugo.Plivao sam večinom sam osim početka,maknuo sam se u stranu ne želeći riskirati neki udarac u glavu koji bi me kasnije mogao koštati utrke.Bio sam oprezan možda i preoprezan pa je i vrijeme bilo takvo 34 min. O bic stazi sam vise manje rekao već sve,zahtjevna,krivudava,gore,dolje,nisam samo rekao o draftanju kojeg na ovim utrkama ima koliko hočete.Austrijanci tu ne pokazuju nikakav respekt prema pravilima i draftat će se ako mogu od početka do kraja,pa eto nisam ni ja htio biti njihova budala pa sam od 40 km staze prihvatio njihovu igru sa mislima tko vas hebe ! Nakon dijela staze na kojima su usponi osjećao sam manjak km tokom zime na biciklu i kasnije mi se to opako vratilo na trčanju,odnosno hodanju.Bic vrijeme 2:44.Ni vrit ni mimo rekli bi,ni loše ni dobro....Zadovoljan s obzirom da sam do utrke samo jednom odvozio duzinu od 90 km...
E sad trčanje....inače moja omiljena disciplina ovaj put katastrofa...neću se vaditi na ništa,jednostavno nije išlo,noge su bile teške,grčevi,svi su me prestizali,nabijali su mi komplekse jer sam u svakom krugu sve više padao.Trčalo se 2 kruga i nikad kraja,na svakoj okrepi sam stao i razmišljao jel ovo sve za mene...vrijeme trčanja 1:41
Ukupno 5:08.....Kad su se dojmovi slegli,zadovoljan sam,nije ovo bila laka staza,i drago mi je da me malo  i spustila na zemlju.Dokaz da se treba puno trenirati i raditi,za boje vrijeme treba trenirati jos vise i bolje,nisam imao nikakvih tehničkih poteškoća na samoj utrci,pehova pa je moje zadovoljstvo utrkom time i veće jer mogao sam tada proći i sa lošijim vremenom,no i to je sve dio ove igre.Živković kao i uvijek odličan,plasman na svjetsko prvenstvo,vrijeme debelo ispod 5 sata i još jedan dokaz koliko je Živac još uvijek jak,pogotovo kad hoće,Bravo!!Bravo i za sve ostale triatlonce iz Hrvatske,ljepo je nas je bilo vidjeti.To je bio malo duži početni osvrt na ovom blogu,nadam se da vam je bilo zanimljivo i poučno :-) do sljedeće utrke sve vas lijepo pozdravljam i želim puno dobrih utrka,kao što Dejan kaže svaki kraj utrke početak je nove :-)
Miro